RATNE PRIČE 1999. - Prava istina o Košarama: Tenkovski rulet
Priče, koje su do sada bile dostupne samo malom broju ljudi koji su došli u posed našeg ekskluzivnog izdanja "Ratne priče 1999.", od danas postaju dostupne svima.

Foto: Privatna arhiva
Desetog maja izvedena je gotovo nemoguća akcija. Dva naša tenka T-55 su iz Brovine preko Junika i Jasića uvedena u borbu preko Šabanovih livada na kameniti Rasa košares na 1.385 m nadmorske visine. Taj teren za tenkove je veoma ili gotovo neprohodan. Stalni usponi, kanalisan pravac, tenk ne može da se okrene ni levo ni desno jer je okolo sav teren okomit, s obe strane puta koji je ponegde uži od tenka je vertikalni nagib. Praktično, na tom delu teroristi tenk mogu da pogode kamenom. Sem toga, tu su bili stalni naleti avijacije. Dejstvom tenkova postignuto je iznenađenje. Bio je to prvi i poslednji put da je upotrebljena tehnika na području Rasa košaresa. Tenkovi čiji su komandiri bili stariji vodnik Ivica Miladinović i desetar Branislav Fingerhut iz Zrenjanina krenuli su prethodne noći oko 19.30 iz sela Brovina prema granici. Pre nego što su krenuli na jedinstven i izuzetno rizičan zadatak, komandant je vodniku Miladinoviću rekao: "Uz dobru pripremu imate 30 odsto šansi da prođete terenom, plus patriotizam, plus iskustvo - kreni." Kod Erenika ne mogu da pređu most od drveta koje je popucalo. Traže prelaz. Idu preko potoka. Naleću avioni, tenkovi su na otvorenom. Posade silaze s tenkova, zaklanjaju se i čekaju da avioni odlete. Ponovo ulaze u tenkove i nastavljaju. Mada je noć, ne smeju da pale svetla zbog aviona. Idu postepeno. Jedan tenk krene, prevali deonicu puta, pa stane. Onda na isti način ide drugi jer avijacija stalno leti. Kretanje tenkova na tom strmom terenu je bilo preko svih normi, kriterijuma i propisa, pravo planinarenje. Prolaze selo Jasić. Sada su blizu cilja. Tada avijacija bombarduje i ruši gornji most na Ereničkom potoku, koji je ostao iza njih. Bili su brži od NATO avijacije. Usput nailaze na naša vozila. Da bi se mimoišli na uskom planinskom putu, moraju da postave tenkove gotovo uspravno pored puta, a dole ih je čekala provalija. Kod vojnika u posadi, međutim, nije bilo nikakvog straha, a čovek bi se naježio kada bi i na filmu gledao kuda su tenkovi prolazili. Do Žarbaraka kreću se čistinom na kojoj nema prirodne maske da zakloni tenkove. Ujutru, oko šest časova, posle deset i po sati napornog i krajnje opasnog marša, stižu na raskrsnicu šumskih puteva Maja zez - Rasa košares. Sada su u šumi.
Foto: Privatna arhiva
Napad treba da počne u sedam časova. Ivica se dogovara sa desetarom Branislavom da ga sa svojim tenkom sledi, da ide paralelno i da se ne odvaja. Zadatak je bio da razbiju uočene jače vatrene tačke terorista na Rasa košaresu. Ispred položaja terorista je oko 800 m čistine do potoka. Tokom dogovora ometa ih NATO, blokirajući radio-vezu između tenkova. Teroristi prvi kreću u napad artiljerijskom vatrom. Tenkovi izlaze na čistinu, vodnik nailazi na poteznu minu. Oko jednog tenka je naša pešadija, drugi ide na suprotnu stranu desno. Tada vodnik Ivica otvara vatru iz tenka. Gađa bukvu ispred sebe. Granata otkida bukvu. Teroristi koji su bili u zaklonima pored i ispod bukve izlaze u grupama po dvojica-trojica na pojasu od 50 m i pokušavaju da pobegnu. Borci ih gađaju mitraljezom sa tenka i topom desetak minuta. Teroristi otvaraju sporadičnu vatru. Ivica ima uvalu s desne strane tenka.
Tenk desetara Branislava, koji se idući malo-pomalo desno udaljio od prvog tenka, teroristi gađaju. Desetar, u nameri da uništi teroristički top koji je tukao s desne strane, uklinio se u raspored neprijatelja. Deo naše pešadije je ostao iza njega. Tenk prolazi kroz liniju terorista koji tada beže s Rasa košaresa. Posada koja tenkom prelazi preko rovova vidi ljude koji na glavama imaju šlemove s petokrakama i misli da su to naši borci. Prolaze ih. Tenk upada u duboke rovove. Mora nazad, a ne može da okrene kupolu. Luk komandira tenka je poluotvoren. Jedan terorista se penje na tenk koji dejstvuje i staje na motor, odakle automatskom puškom puca po kupoli i luku komandira tenka. Meci koji ulaze kroz luk u tenk rikošetiraju i ranjavaju u leđa desetara, koji shvata šta se događa, vadi automatski pištolj i ranjen izlazi kroz kupolu i ubija teroristu. Tada teroristi, koji su na 70-80 m ispred tenka, otvaraju vatru i ranjavaju trojicu članova posade. Samo vozač ostaje nepovređen. Posada ulazi unutra i počinje da tuče mitraljezom. Teroristi ih gađaju minobacačima i tromblonima. Jedan tromblon se zariva u zadnju ploču tenka, ali ne eksplodira. Oprema na tenku je sva izrešetana od metaka i gelera. Tenk se izvlači u rikverc. Na jednom delu se okreće, međutim, kupola se prilikom okretanja tenka zakačila za bukvu, pa se cev topa iskrenula. Zbog toga iz topa više nisu mogli da gađaju. Izvlače se na početni položaj posle sat i po borbe. Za sve to vreme iznad njih lete avioni u paru, vrebajući priliku da ih pogode. Stalno lete, ali ne gađaju. Nekoliko puta pikiraju, ali ni tada ne gađaju. Terorističkim komandant radio-vezom, koju naši prisluškuju, javlja svojima na položajima da će im u pomoć doći NATO avijacija, koja pojačava dejstvo po tom malom rejonu bombardujući sve naše puteve za snabdevanje. I avijacija im stiže u pomoć. Avioni dejstvuju, ali po susednom visu Maja glava, gde su bili položaji terorista. Saveznici su počeli jedni druge da ubijaju. Tom prilikom avijacija NATO pobila je dosta terorista, greškom, naravno.

Foto: Privatna arhiva
S prvim tenkom, u kom je vodnik Ivica, situacija je drugačija. Kada ih je posada tenka preciznom vatrom zbacila s prvog položaja, teroristi su počeli da beže. Dolazi do rasula na njihovom levom i desnom krilu. Njihovi komandiri su često streljali dezertere i paničare da bi ih na taj način naterali da drže linije, a sada naređuju da počnu da streljaju one koji beže. Naši borci sve to slušaju na motorolama. Čuju se i povici teroristima da ne beže, a onda i pucnjava i jauci. Očito su neke koji beže streljali. Tada formiraju udarnu grupu koja se iz dubine Albanije primiče tenku. Nakon polučasovnog zatišja teroristi se vraćaju na položaje i otvaraju vatru. Tenk nije mogao dalje jer dolazi desnim bokom do uvale koja mu je mrtav ugao za gađanje i odakle ga teroristi mogu gađati bez rizika po njih. Tada se odeljenje pešadije, 20 boraca, raspoređuje iza drveća i štiti bok tenku. S leve strane četa se pomera onako kako napreduje tenk. Teroristi pružaju žestok otpor, počinju da dejstvuju i njihovi bacači.
Posada iz tenka gađa topom i mitraljezom. Tenk ide preko čistine i panjeva. U borbi je idealna meta za avione, ali i za minobacače. Međutim, bez obzira na opasnost, posada nastavlja napad. Nailaze na petnaestak leševa terorista koji su tu odranije. Jedan među njima je crnac, plaćenik ili neki specijalac. Tu nalaze brdo opreme, oružja i ranac. Na tom području su teroristi napadali naše borce i tu su izginuli. Bočno na visu teroristi su izgradili zaklone u tri linije, ali su se brzo povukli na glavni, čeoni položaj. Dolazi do zatišja. Naša artiljerija gađa njihove položaje. Tenk prilazi na oko 250 m od terorista koji su iznad. Iako je tenk ispod terorista, nastavlja i prilazi na 50 m od položaja kod bukve koji je pogođen prvom granatom. Iza glavne linije terorista je velika šuma. Tenk je sve vreme na čistini, a avioni lete iznad. I naša pešadija koja prati tenk je na otvorenom. Tenk ne može da manevriše zbog visokih i debelih panjeva. Tada se naši borci, na 50 m od terorista, dogovaraju kako da prebacivanjem uđu u rovove. Teroristi počinju da ih tuku bočno minobacačima i topovima i ranjavaju sedam vojnika. Zbog šume borci ne mogu da uoče turski top kalibra 100 mm, koji sa 20 granata gađa tenk koji je na čistini i pomera se čas levo čas desno da ga ne pogode. Posada igra rulet sa smrću. Ako krenu u pogrešnu stranu, gotovi su. Teroristi koji su dobili pojačanje i grupisali se kreću u napad. Tenk i pešadija koji su na otvorenom polako kreću nazad jer dalje zbog konfiguracije terena nisu mogli. Bitke se nastavljaju sa daljine tokom cele noći bez pomaka sa obe strane.
Sve dosad objavljene tekstove iz serije RATNE PRIČE 1999. možete pročitati klikom OVDE

Foto: Privatna arhiva
Braniocima Košara
Generacija heroja rođenih u paklu Košara svojom krvlju i životima branila je i odbranila državnu granicu i sprečila prodor višestruko brojnijeg neprijatelja 1999. godine.Borili su se nadasve junački i viteški, jurišali, padali i ustajali, ostajali bez očiju, ruku nogu, krvarili i umirali, ali su pobedili neprijatelja.
Foto: Privatna arhiva
U trenucima najvećih iskušenja pokazali su kako se za slobodu i otadžbinu bori i umire. Njihovo junaštvo i žrtvovanje su putokaz, ohrabrenje i nadahnuće. Prezirući smrt pokazali su da se jednom umire, a kao heroj zauvek živi u sećanju budućih pokolenja. Borili su se za Srbiju i kao heroji dostojni svojih predaka ušli u legendu i istoriju. Junaci Košara su jurišali i umirali da bi Srbija živela. Srbija se ponosi svojim herojima odbrane Košara, Kosova i Metohije.
SLAVA HEROJIMA!
Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama:
Facebook,
Instagram,
YouTube,
TikTok,
Telegram,
Vajber.
Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa
Google Play i
Apple AppStore.
Komentari (0)