SKORO 20.000 VOJNIKA JE BRUTALNO ZAKLANO U MRAČNOJ ŠUMI! Ovo nije bila bitka, već POKOLJ, zarobljeni su UMIRALI u najgorim MUKAMA! (VIDEO)

Autor:

Svet

08.09.2024

16:10

Pratite nas i putem Android ili iOS aplikacija

Android aplikacija ios aplikacija huawei aplikacija

Posledice odluka donetih na samom početku nove ere i danas su sveprisutne

SKORO 20.000 VOJNIKA JE BRUTALNO ZAKLANO U MRAČNOJ ŠUMI! Ovo nije bila bitka, već POKOLJ, zarobljeni su UMIRALI u najgorim MUKAMA! (VIDEO)

Foto: pixabay.com

Postoje prelomne bitke, važnije od drugih, nakon čijih rezultata je istorija krenula drugim pravcem i tako nepovratno promenila budućnost.

Neke su još uvek žive u kolektivnom sećanju čovečanstva jer su se, istorijski gledano, dogodile nedavno.

Tako je Bitka za Staljingrad zaustavila nemačko napredovanje na istok u Drugom svetskom ratu, a sovjetska kontraofanziva početkom 1943. je bila početak kraja Hitlerove Nemačke na istoku.

Isto tako, iskrcavanje u Normandiji je svuda bilo prekretnica i jasan početak kraja Hitlerove Nemačke.

Kao što je bitka kod Midveja značila poraz Japana na Pacifiku. Poraz koji je tek dolazio, ali je ova bitka bila jasan znak da Japan nema snage da ponovo okrene rat u svoju korist. Ovo su samo tri bitke za koje se može reći da su manje-više promenile sadašnjost i preusmerile budućnost.

Bitka u Teutoburškoj šumi, devete godine nove ere

Postoji čitav niz tako važnih istorijskih događaja, a većina njih je odavno zaboravljena. Takva je bila sudbina bitke u Teutoburškoj šumi, koja se odigrala baš ovih septembarskih dana u 9. godini nove ere.

Prema nekim informacijama i procenama, počelo je baš na današnji dan, a trajalo je do 11. septembra. Odnosno, to je bila manje bitka, a više pokolj rimskih legija.

To je poraz koji će duboko uzdrmati Rim i posle kojeg će malo šta biti isto. Odluke koje će Rim donositi biće velike i dugoročne i direktno će uticati na budućnost imperije, a samim tim i na budućnost Evrope.

Posledice tih odluka donetih na samom početku nove ere i danas su sveprisutne.

Šta se desilo?

Ali da se vratimo na početak, u devetu godinu nove ere, u doba ogromne moći tada mladog Rimskog carstva (Rimsko carstvo je osnovano 28. godine pre nove ere).

Vratimo se zapravo malo ranije, u vreme Gaja Julija Cezara, koji je osvojio Galiju sredinom prvog veka pre nove ere.

Tih godina su rimske legije izbile na reku Rajnu i nisu imale nameru da se tu zaustave.

U zimu 17. godine pre Hrista, jedna od legija je izgubila svog orla.

Svaka legija je nosila zaštitni znak u bitku, a gubitak je bio kao gubitak zastave - velika sramota.

Car Avgust je odlučio da pod svoju vlast dovede germanska plemena koja su ga ukrala.

Očigledno, povratak komada drveta i metala nije bio jedini razlog zašto su Rimljani želeli da potčine germanska plemena.

Zauzeli su velike teritorije i bili stalni izvor nesigurnosti za stanovnike carstva.

Avgust je narednih nekoliko godina proveo u velikim pripremama, a specijalne legije su osnovane za oblast preko Rajne.

Godine 12. pre Hrista, nekoliko rimskih legija prešlo je Rajnu da bi se borilo protiv nekoliko germanskih plemena.

Imali su veliki uspeh. Tokom narednih nekoliko godina, rimske legije su izbile čak do reke Elbe u današnjoj istočnoj Nemačkoj.

Arminusova izdaja

Usledio je težak period uspostavljanja vlasti, ali su Rimljani prošli relativno dobro.

Većina germanskih plemena je poražena, region je bio miran. Početkom novog prvog veka nove ere, Rimljani su krenuli da potpuno potčine germanska plemena kako bi jednog dana ogromne osvojene teritorije postale deo Rimskog carstva.

A do tamo je bio dug put. Velike teritorije severno i istočno od Rajne kontrolisao je Publije Kvintilije Var. Pod sobom je imao tri legije: 17., 18. i 19. legiju. Po nalogu cara Avgusta počeo je da ubire porez od germanskih plemena.

Ali još nepokorena germanska plemena počela su da pružaju sve veći otpor. Devete godine nove ere, čovek po imenu Arminus je promenio stranu.

Germanskog porekla, Arminus je bio dugogodišnji saveznik Rima.

Dobio je državljanstvo, imao brojne privilegije, a zauzvrat je služio kao veza između rimskih vlasti i germanskih plemenskih vođa.

Upozorio je Vara na pobunu, a Var mu je, iako je bio upozoren da je Arminus počinio izdaju, poverovao.

Legije su krenule, a već prvog dana pohoda Arminus je tražio da mu se dozvoli da napusti vojsku kako bi pripremio germanske saveznike za dolazak Rimljana. Želja mu je uslišena.

Pokolj u blatnjavoj šumi

Šta se tačno dogodilo u šumi ni danas nije u potpunosti poznato. Bitka je, očigledno, trajala nekoliko dana. Rimljani su zatečeni potpuno nespremni, u ogromnoj koloni.

Kolona je imala 20.000 ljudi i bila je duga preko 10 kilometara.

Kiša koja je padala tih dana dodatno je otežala hodanje ionako nepristupačnom šumom. Pobunjena germanska plemena, koja je Arminus dobro pripremio, znala su šta rade, poređala su se duž puta na uzvišenju, i imala gomilu improvizovanih utvrđenja.

Vatrenim strelama zasuli su vatru na iznenađene i nespremne rimske legije, a onda su jurnule na njih sa brda. Onda bi se vratili i ponovo jurili.

Potpuno nepripremljeni i iznenađeni i uhvaćeni u tesnom polju, rimski legionari nisu uspeli da sastave svoje čuvene formacije. Već prvog dana bitke većina rimskih legija je poražena, a dobar deo ih je pobegao.

Ali ni oni nisu daleko stigli. Pobunjeni Germani su odlučili da završe posao i narednih dana su uhvaćeni u šumi.

S druge strane, kada su videli šta se dešava, sve više germanskih plemena se pridružilo germanskim plemenima i svakim danom su bili sve jači.

Četvrtog dana klanja Var je izveo ostatke ostataka iz šume. Ali Germani su ih pratili. Da bi izbegli zarobljavanje, Var i njegovi generali su pali na svoje mačeve.

Brojni obični legionari su takođe izvršili samoubistvo, mnogi su zarobljeni, a samo mali broj vojnika uspeo je da pobegne. Summa summarum, ubijeno je oko 20.000 rimskih vojnika.

Germanski gubici bili su minimalni. Bio je to četvorodnevni pokolj moćnih rimskih legija, nešto bez presedana u istoriji Republike i Carstva.

Šta se dalje dogodilo?

Nakon pokolja tri moćne legije, Rim je bio uzdrman.

Svi uspesi i pobede nad germanskim plemenima, koja su mukotrpno građena još od vremena Cezara, preko noći su pali u vodu.

Rim je shvatio da Germani nisu grupa bezumnih i decentralizovanih plemena, već moćan i ozbiljan protivnik kojeg neće biti lako pokoriti. Štaviše, koju on uopšte neće podjarmiti.

Rimski istoričar Gaj Svetonije Trankvilus, koji je rođen nekoliko decenija posle ovog događaja, napisao je da je car Avgust mesecima hodao neošišan i neobrijan i često ponavljao: "Vare, vrati mi moje legije".

Bila bi laž reći da Rimljani nikada više nisu prešli Rajnu. Već 14. godine organizovana je ogromna osvetnička ekspedicija preko Rajne. Rimski vojskovođa Germanik je izveo veoma uspešan pohod i ponovo potčinio dobar broj germanskih plemena.

Više od 50.000 rimskih legionara poslato je u rat, koji su u nekoliko velikih i manjih bitaka potukli pobunjena germanska plemena.

Arminus, koji je posle masakra u šumi postao velika opasnost za Rim, potpuno je poražen, a čak je i njegova žena zarobljena.

Poraz u Teutoburškoj šumi nije obezglavio Rimljane. U narednim decenijama i vekovima, Rimljani će stvarno učestvovati u životu germanskih plemena: neke bi privremeno dovodili pod svoju vlast, a često bi uticali na njihove živote postavljajući lojalne vladare.

Ali Rim u kasnijim vekovima nije imao ambicije da germanska plemena učini delom Rimskog carstva. Njihove ekspedicije su sada bile prvenstveno preventivne prirode – da kontrolišu i drže u strahu germanska plemena.

Ova plemena će ostati manje-više slobodna od Rima u narednim vekovima, i postaće jedan od glavnih uzroka njegove propasti.

Bitka u Teutoburškoj šumi promenila je sve. Do tada su Rimljani bili veoma uspešni u pokoravanju velikih područja današnje Nemačke.

To je trebalo da bude još jedna njihova pokrajina, što bi imalo ogromne posledice po budućnost Evrope. Ovako je to zaustavljeno, a budućnost Evrope krenula je u potpuno drugom pravcu. Ne nužno bolje ili gore, samo u drugom pravcu.

Germanska plemena ostala su izvan moći Rima, a to će se pokazati fatalnim za carstvo u narednim vekovima. Čitav srednji vek je zapravo priča o ostacima carstva i o oblastima koje nikada nisu bile u njegovom sastavu.

Ta linija se može pratiti do danas. Evropa i svet bi svakako izgledali sasvim drugačije da su Rimljani uspeli da potčine germanska plemena i da od Centralne Evrope naprave još jednu provinciju. Ali ove težnje su utopljene u krv i blato Teutoburške šume, piše Index.hr.

Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, YouTube, TikTok, Telegram, Vajber. Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa Google Play i Apple AppStore.

Komentari (0)

Loading