ERO S ONOGA SVIJETA! SNP Novi Sad 8. april u 19 časova!

Jakov Gotovac

ERO S ONOGA SVIJETA

komična opera u tri čina 

Dirigent: Željka Milanović

Foto: Marija Erdelj

ULOGE

Marko, bogati seljak:
Strahinja Đokić
Doma, njegova druga žena:
Marina Pavlović Barać
Đula, Markova kći iz prvog braka:
Maja Andrić
Mića, izdaje se za Eru s onoga svijeta:
Mladen Prodan
Sima, mlinar:
Luka Jozić
Pastirče:
Vera Zečević
Momak iz sela:
Jovan Pejić
Solisti baleta:
Soko: Nikola Stamenović
Maska: Zoran Trifunović

Foto: Marija Erdelj

Srpsko narodno pozorište Novi Sad opera Ero s onog svijeta utorak 8. april u 19 časova  scena Jovan Đorđević

Prvi put na sceni poznati tenor Mladen Prodan u ulozi Miće izdaje se za Eru sa onoga svijeta 

„Ero”, nov doživljaj dela Povratak na Gotovčevu operu Ero s onoga svijeta donosi priliku za nov doživljaj dela. Komičan libreto podloga je za zamršenu scensku radnju koju postavlja i rešava momak iz naroda, britkog uma i brzih poteza. Umilna melodika Đulinih arija, žovijalnost Mićinih scena, dinamičnost Dominih i Markovih dueta, prostosrdačnost Siminih scena sa ženskim horom, snaga horskih nastupa na seoskom vašaru delovi su uzbudljive celine koju izuzetno bogatom, kontrastnom i efektnom orkestracijom podvlači orkestarski part. Originalna režija i maštovita scenografija i kostimi uobličili su delo na premijeri 2003. godine pa nije iznenađenje što ova predstava i danas pleni vizuelnim utiskom koji u finalnoj numeri ,,Oro”, sa učešćem baletskog ansambla poprima, čak, obrise spektakularnosti. Interesantno je pratiti kako ovo vanredno zanimljivo delo prima nova generacija vokalnih i instrumentalnih izvođača ali i mlada operska publika.

- Zato nestrpljivo iščekujem da zajedno oživimo likove i atmosferu koja će svima pričiniti radost i izmamiti osmeh u izvanrednoj izvedbi po prvi put tenora Mladena Prodana - izjavila je direktorka opere SNP Dragana Radaković.

Foto: Marija Erdelj

Ero s onoga svijeta kao „najuspešnija opera naroda i narodnosti Jugoslavije“ Operu Ero s onoga svijeta publika u našem širem regionu doživljava kao „domaću“. Ovo delo hrvatskog kompozitora Jakova Gotovca nastalo je u vreme Kraljevine Jugoslavije i po svojim karakteristikama neupitno stoji u znaku jugoslovenske ideje u muzici. Još uvek nedostaju istraživanja koja se bave diskurzivnim praksama prisvajanja najpopularnijeg Gotovčevog operskog dela u doba borbe za kulturno nasleđe na postjugoslovenskom prostoru, ali se u literaturi o uticaju integralnog i realnog jugoslovenstva na kulturu i umetnost mogu pronaći smernice za detekciju ideoloških označitelja ove „najuspešnije opere naroda i narodnosti Jugoslavije“. Ključna razlika između integralnog i realnog jugoslovenstva tiče se odnosa prema etničkim distinkcijama na prostoru prve jugoslovenske države. Politika integracije vođena je kroz negiranje značaja nacionalnih osobenosti i konfesionalne uslovljenosti „troimenog jugoslovenskog naroda“, dok je realno jugoslovenstvo uvažavalo kulturno-istorijsku determinisanost Srba, Hrvata i Slovenaca, te je mogućnost njihovog suživota gradilo na međusobnom upoznavanju i približavanju. Kao društveni fenomen, umetnost je bila (i morala biti) „ogledno polje“ sukobljenih ideoloških pozicija i njihovih strateških projekcija. Danas postoji široki konsenzus o integralno jugoslovenskom karakteru Meštrovićeve likovne umetnosti, kao i o realno jugoslovenskoj koncepciji muzičkih časopisa, festivala i školskog sistema iz 30-ih godina XX veka, ali je mesto najpoznatijeg i najpopularnijeg muzičkog dela iz međuratnog perioda – Gotovčeve opere Ero s onoga svijeta – u tom smislu i dalje neodređeno. Skladno uodnošavanje etnički raznovrsne folklorne građe u Gotovčevom „Eri“ upućuje na zaključak o njenoj temeljnoj „integraciji“ u okviru inkluzivnog, ali i jasno profilisanog nacionalnog stila. Taj zaključak se, međutim, ne može doneti olako s obzirom na stvarne učinke integralnog jugoslovenstva u domenu kulture, kao i činjenicu da je opera Ero s onoga svijeta nastala u vreme kada je ova represivna ideologija već bila prevladana. Pitanje stoga mora da ostane otvoreno i provokativno makar u onoj meri u kojoj je to i čvrsta pozicioniranost opere Ero s onoga svijeta u hrvatskom nacionalnom kanonu, uz sklonost operske kritike u Srbiji da Gotovčevo ponajbolje delo „kolokvijalno i u žargonu“, naziva „najboljom srpskom operom“

Foto: Marija Erdelj

„Ero”, nov doživljaj dela Povratak na Gotovčevu operu Ero s onoga svijeta donosi priliku za nov doživljaj dela. Komičan libreto podloga je za zamršenu scensku radnju koju postavlja i rešava momak iz naroda, britkog uma i brzih poteza. Umilna melodika Đulinih arija, žovijalnost Mićinih scena, dinamičnost Dominih i Markovih dueta, prostosrdačnost Siminih scena sa ženskim horom, snaga horskih nastupa na seoskom vašaru delovi su uzbudljive celine koju izuzetno bogatom, kontrastnom i efektnom orkestracijom podvlači orkestarski part. Originalna režija i maštovita scenografija i kostimi uobličili su delo na premijeri 2003. godine pa nije iznenađenje što ova predstava i danas pleni vizuelnim utiskom koji u finalnoj numeri ,,Oro”, sa učešćem baletskog ansambla poprima, čak, obrise spektakularnosti. Interesantno je pratiti kako ovo vanredno zanimljivo delo prima nova generacija vokalnih i instrumentalnih izvođača ali i mlada operska publika. Zato nestrpljivo iščekujem da zajedno oživimo likove i atmosferu koja će svima pričiniti radost i izmamiti osmeh