Jedan od naših najpoznatijih GLUMACA je PREMINUO OD OPAKE BOLESTI - evo o čemu se radi! (GALERIJA)
Legendarni glumac Danilo Bata Stojković!

Foto: printscreen
Jedan od naših najpoznatijih glumaca, Danilo Bata Stojković, preminuo je u 68. godini nakon teške bolesti, a svi ga pamtimo po mnogobrojnim ulogama po kojima će ostati upamćen zauvek.
Danilo Bata je bolovao od opake i teške bolesti, a bio je vrlo optimističan sve do samog kraja. Njegov mlađi kolega zvao ga je tokom bolesti da proveri kako se oseća,a Bata koji nije odustajao od cigareta mu je tada odgovorio:"Mićo, dobro sam. Evo, učim raka da puši!"
Njegova supruga Olga, svojevremeno je opisala Batine poslednje dane.
- Rekao mi je: "Ni slučajno nemoj da ti se dogodi da me staviš tamo", Mislio je na Aleju zaslužnih građana. To je bila njegova odluka," ispričala je svojevremeno Olga.
Njegov otac bio je očajan kada je Bata upisao Akademiju zato što u to vreme biti glumac nije bilo baš za ponos.
- Upoznali smo se u pozorištu, u zgradi Borbe. Ja sam ih sve sa klase prvo preslišavala, a onda gledala njihove diplomske predstave. Tako smo se združili. Ja sam upisala prava koja na kraju nisam završila. Moja rođake radila je na garderobi u pozorištu, a kada ona nije mogla da radi, mi deca išli smo da je menjamo. Tako sam se zaljubila u teatar. Počela sam od garderobe, bila razvodnica i došla do scene, a fakultet sam okačila mačku o rep. Najbolji životni fakultet je život u pozorištu, a mi smo tamo bili više nego kod kuće - rekla je ona tada i otkrila kakav je Bata bio muž.
- Bio je jako tradicionalan, potekao je iz patrijarhalne porodice i kod njega se znao red. On je bio zadužen da obezbedi da imamo dovoljno para i da sve bude kako treba, a domaćici je prepuštao da radi svoj posao. Ono što bi zaradio donosio je u kuću i kada bi mu zatrebao novac, tražio je da mu ga dam. Nije hteo da uzme sam nego bi jurio mene. Kažem mu, tu ti je u kuhinji, u fioci, ali jok, nije hteo da uzme. Poštovao je red, starije i porodica mu je bila najvažnija. E sad, to što je mnogo igrao, išao tamo-ovamo i dolazio u zoru, to ide u rok službe. I ja sam radila u pozorištu, pa mi je sve to bilo poznato, ali poneki put sam bila i ljuta. Sedi sa društvom, a ja sve s osmehom pravim palačinke. Bata je bio težak čovek u smislu da nije dozvoljavao glupost, a bio je snažan i sugestivan. Kad on počne da trtlja, nije pitao šta košta. Nije voleo neistinu i čim bi neko počeo nešto da laprda, odmah bi reagovao. Bio je prodoran i uvek je imao svoj stav, u tom smislu bio je težak za izdržati. Voleo je društvo. Za njega je teatar bilo na prvom, kafana na drugom, a kuća tek na trećem mestu. Pozorište je bilo njegova svetinja koju je neizmerno poštovao. Uvek je savetovao ljude šta i kako da rade, umeo je da se razbesni ako ga neko ne posluša i u tom smislu znao je da bude nezgodan.
- Zapušio mu se krvni sud, pokušali su da ga otpuše, jesu, nisu i tako je došao do druge operacije i femoralnog bajpasa, onda je otišao nerv koji vuče nogu, pa gangrena, pa plastična hirurgija, skidaj, čisti... Prvi put je posle četiri operacije stao na noge 20. septembra, a tri dana kasnije pustili su ga iz bolnice. Bukvalno na rukama doneli su ga u stan, a meni su rekli da pazim da ne polomi kost. Nedelju dana je fizioterapeut, siroče, divan mladić, dva puta dnevno dolazio da radi s njim, a onda je svakog dana od 9 do 13 sati išao u Sokobanjsku na rehabilitaciju. Već 16. oktobra, nepun mesec dana pošto nije mogao da stane na noge, igrao je Profesionalca. Snaga volje je čudo. Iako je dogovor bio da mu se maksimalno olakša na predstavi, on se na sceni ponašao kao da nema problem. Od njega nikada niste mogli da čujete jao jer je bio borac. Vreme je prekraćivao sportom, obožavao je utakmice, ali posle operacija zbog noge nije smeo više da ide, brinuo je da ga neko ne zvekne, pošto je posle hirurškog zahvata sve bilo oljušteno do kosti. Samo je koža bila prevučena preko koske, ostala su svega dva-tri mišića.
Olga i Bata su se u tajnosti venčali nakon 20 godina.
- To je bilo u strogoj tajnosti. Dugo smo bili zajedno, ali venčali smo se tek 1991. godine. Njegova sestra, inače pedijatar Vera Kaljević, zabranila mu je i rekla: Kad si čekao dosad da se venčaš s njom, čekaj još malo, prvo da ozdraviš i staneš na noge, pa onda izvoli. Moja kuma Nada Pešić, Dragoslav Mihajlović i Mihiz bili su nam kumovi. Kada smo izlazili iz Opštine, bilo mi žao Cigana koji su govorili: Kume, izgore ti kesa, a on im je samo odbrusio: Marš u p... materinu. Posle smo se venčali i u manastiru Vavedenje, a sve smo obeležili tako što smo nas četvoro otišli na ručak. Nikome nije bilo stalo do toga, mi smo to hteli samo da učinimo starima. Nije nam to palo na pamet, njegovi su se ponašali kao da smo u braku, kao da sam snaja, njegov brat zvao me je gospa mala. Možda mu je nešto dunulo kad se razboleo.
Bolest i brak ništa nisu promenili u njegovim navikama. Ostao je veran prijateljima i publici.
- Mnogo je pušio i kašalj mu je smetao prilikom igranja predstava, a onda je shvatio da skoro i ne kašlje od cigareta koje su se teško nabavljale. Tako smo mi umeli da zapucamo u Bugarsku, pređemo granicu i odemo do djuti fri-šopa. Pitaju nas na carini gde ćete, on kaže da kupimo cigarete. Objasni da malo više puši, a ovaj mu kaže: Kupi onda pet šteka, a Bata će: kojih pet, pedeset. Ovaj momak samo što se ne sruši i pita kako pedeset? Pa ja pušim, ne mogu svaki čas da dolazim. I šta će ovaj nesrećnik: Molim te nemoj da izađeš na onu stranu, dođi na ovu moju. I mi kupimo cigarete. Kažem vam da su ga voleli pa su mu gledali kroz prste".
Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama:
Facebook,
Instagram,
YouTube,
TikTok,
Telegram,
Vajber.
Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa
Google Play i
Apple AppStore.
BONUS VIDEO:
Komentari (0)