UMRO FEĐA ŠEHOVIĆ!
Ostaće upamćen po izuzetnim doprinosima književnosti i jedinstvenom stilu pripovedanja.
Feđa Šehović, istaknuti dubrovački pisac i pionir takozvanog novog istorijskog romana u hrvatskoj književnosti, preminuo je.
Rođen je 16. marta 1930. godine u Bileći, Bosna i Hercegovina, bio je istaknuta ličnost u književnom svetu, poznat po svojim izuzetnim doprinosima književnosti i jedinstvenom stilu pripovedanja.
Višeslojna karijera
Nakon studiranja jugoslovenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Šehović je započeo raznoliku karijeru. Radio je kao nastavnik i novinar, a posebno je bio direktor Drame Narodnog pozorišta u Splitu od 1965. do 1967. godine. Njegov profesionalni put takođe ga je doveo do mesta direktora Narodne biblioteke u Dubrovniku 1972. godine, a kasnije i na čelo kuće Marin Držić od 1989. do penzionisanja 1996. godine.
Književni doprinosi
Šehovićev književni legat obeležen je bogatim i raznovrsnim opusom. Debitovao je kao dramski pisac 1959. godine sa dramom "Raskršća" i nastavio da stvara značajne komedije, često fokusirane na lokalne teme i likove. Njegova "Dubrovačka Trilogija" sastoji se od šest humornih romana koji istražuju lokalne istorijske teme, poput "Savršeno umorstvo" i "De bello ragusino".
Međutim, bili su njegovi istorijski romani, objavljeni pod pseudonimom Raul Mitrovich, koji su privukli značajnu pažnju. Kroz dela poput "Gorak okus duše", "Oslobađanje đavola" i "Uvod u tvrđavu", Šehović je vešto koristio postmodernističke tehnike kako bi prikazao istorijske sudbine kao ciklične ponavljanja, koristeći alegoriju da bi odražavao savremene događaje. Njegova kasnija dela, uključujući "Svi kapetanovi brodolomi" i porodičnu sagu "Ilijasbegovići: cronica travuniana", dodatno su učvrstila njegovu poziciju kao majstora pripovedanja.
Nagrade i priznanja
Godine 2017, Šehović je bio počastvovan "Vladimir Nazor" nagradom za izuzetan doprinos književnosti. Posebno se istakao njegov roman "Gorak okus duše", koji je pohvalio književni kritičar Viktor Žmegač, koji ga je uvrstio među deset najboljih romana hrvatske književnosti 20. veka u istraživanju sprovedenom od strane Jutarnjeg lista.
Uprkos književnoj veličini, Feđa Šehović je izabrao da vodi privatni život daleko od očiju javnosti. U dirljivom intervjuu za Slobodnu Dalmaciju 2010. godine, on je razmišljao o svojoj dubokoj povezanosti sa Dubrovnikom, izražavajući svoju duboku ljubav i posvećenost gradu. Njegove reči su naslikale sliku duboke, gotovo intelektualne, veze sa gradom, slično dugotrajnom braku sa svojim usponima i padovima, što je na kraju učinilo njihov odnos živopisnijim i ljudskijim.
- Imao sam šest godina kad me otac doveo u Grad i kada sam prvi put u životu sjeo u ložu Bondina teatra. Gledao sam predstavu Držićeva Dunda Maroja. Od tada sam se sa svojim vršnjacima, umesto dotadašnjih igara u dvorištu moje kuće, pravio pozornice s kulisama i zastorom. Igrao sam se pozorišta. Već sam u Zagrebu kao student treće godine radio u pozorištu na Kaptolu, koje se zvalo Zagrebačko dramsko kazalište, kao asistent režisera, a istovremeno, kao član Kluba mladih pisaca Hrvatske, čitao svojim kolegama prvu verziju moje “Novele od kapetana”. Izabrao sam Grad, s velikim G, ne zato da u njemu živim, nego da živim s njim i za njega. Moglo bi se to nazvati nekom vrstom intelektualnog braka, dosta sličnom onom u odnosu muškarca prema izabranoj ženi. Tako sam živeći s mojim Gradom doživljavao zvezdane trenutke sreće i zadovoljstva, ali kako se to događa i u najuspeliji dugovjekim brakovima, bilo je povremenih međusobnih trzavica, nerazumevanja, svađa i sukoba, što je naše odnose činilo životnijim i ljudskijim - govorio je on, prenosi jutarnji.hr.
BONUS VIDEO:
Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama:
Facebook,
Instagram,
YouTube,
TikTok,
Telegram,
Vajber.
Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa
Google Play i
Apple AppStore.
Komentari (0)