POSLEDNJA VLADIKINA BESEDA: Zaveštanje koje je izgovorio iz bolesničke postelje

Foto: facebook.com/Mitropolija

Brinuo o narodu do poslednjeg daha: Vladika Amfilohije

- I, zaista, cetinjski mitropolit se trudi da nosi i svoj krst i krst Mitropolije crnogorsko-primorske - Mitropolije Crne Gore, učestvujući i ovom bolešću u patnjama i stradanjima miliona ljudi širom svijeta, pa sve do predsjednika Amerike Donalda Trampa - izgovorio je mitropolit.

OPROST GREHOVA

Posebna vladikina briga bila je politička situacija u Crnoj Gori. Narodu i vernicima ovom besedom uputio je poruku koju vernici SPC iz Crne Gore danas tumače kao zaveštanje budućim pokolenjima. Evo šta im je mitropolit poručio:

- Sveljudska je patnja koja je danas zavladala i molim se Gospodu da Bog oprosti grijehe svima ljudima i da nas vrati sebi i jedne drugima i vječnim vrijednostima, tajni vječnoga života, da umanji patnje jer nije lako nositi svijetu ovu patnju i ovo što se danas događa. Neka bi blagoslov Gospodnji bio na svima, naročito na onima koji se sjećaju i mene jer vidim da je mnogo ljudi sa raznih strana koji se sjećaju i mole za mene i hvala na njihovim molitvama. Nadamo se u Gospoda da ćemo nastaviti naše djelo i da je ovo priprema za nastavak djela, akobogda. Pomenusmo crkvu na Lovćenu, u poslednje vrijeme zapanjujuće je govoreno u Crnoj Gori, nikada više 1918. godina, što znači nikada više oslobođenje, namjesto da se kaže nikada više okupacija 1916. godina i kapitulacija Crne Gore. Prvi put u njenoj istoriji - kapitulacija 1916. godine. I veliki kralj Nikola se očevidno pokolebao u jednom trenutku i povjerovao da će Austrougarska, Njemačk da pobijedi, pa se povukao. Kapitulirala je njegova vojska, on je napustio Crnu Goru i hiljade ljudi su otišle u zatvore širom Austrougarske, među kojima je bio i obnovitelj crkve na Lovćenu mitropolit crnogorsko-primorski Gavrilo Dožić, koji je držan cijelo vrijeme rata u zatvoreništvu. I onda se nije čuditi što 1918. godine narod, koga je kralj Nikola ostavio, više nije htio da ga glasa, odnosno njegovog sina naslednika, nego je za naslednika glasao njegovog unuka. A i on je sam bio za stvaranje Kraljevine Jugoslavije, samo što, eto, po ljudskoj slabosti, vlastoljublje i samoljublje, osnovni grijeh ljudski, i njega velikoga kralja pod stare dane je savladalo. Ali ne umanjuje to njegov značaj, a u isto vrijeme ne umanjuje značaj obnove crkve koju je okupator srušio 1916. godine i koja je obnovljena 1925. i ako bude Gospod dao, obnoviće se ona ponovo.

Kajao se zbog Slobe, za Mila tvrdio da je opsednut đavolom
Mnogi su mu ljubili ruku i dolazili kod njega po blagoslov
Oni koji su ga osporavali pogrdno su ga nazivali Risto Sotana i Pukovnik u mantiji
Bio je protiv raspada Jugoslavije i zagovarao je ujedinjenje srpskih teritorija
Nije prihvatao postojanje Crnogoraca kao nacije zasebne od Srba
Protivio se samostalnosti Crne Gore i pristupanju te zemlje NATO
Đukanoviću nije držao opela, za njega je govorio da je "opsednut đavolom"
Priznao da oseća grižu savesti jer, po nagovoru iz Crkve, nije otišao u Hag da svedoči u korist Slobodana Miloševića

VRAĆANJE KORENIMA

Niko neće da dira ovaj mauzolej koji je po duhu nastavak onog spomenika Franje Josifa, koga su pripremali da podignu 1916. godine, srušivši lovćensku crkvu i izbacivši Njegoša sa Lovćena. Bio je pripremljen spomenik Franje Josifa, a ovaj mauzolej je po duhu nastavak toga spomenika Franje Josifa. I on je svjedočanstvo jednoga vremena i on će ostati mauzolej, ali će morati da se skine prokletstvo sa Crne Gore, koje je ostavio Sveti Petar Drugi Lovćenski Tajnovidac: "Prokleti bili ako me ne sahranite u ovoj crkvi koju sam ja ovdje sagradio."

Poslije učešća u ovoj patnji sveopštoj mitropolit crnogorsko-primorski, noseći svoj krst, dužan je da skine to prokletstvo sa Crne Gore, da se iscijelimo od tog duha okupatorskog, koji je zavladao od vremena okupacije Austrougarske, da bi se zacario onaj Duh Božiji, Duh slobode, Duh Hristovog vaskrsenja:

"O preblagi, tihi učitelju,

slatka li je sveta bistra voda

s istočnika tvoga besmrtnoga!

Od tvoga su svijetloga pogleda

uplašene mrake iščeznule,

od tvoga su hoda sveštenoga

bogohulni srušeni oltari;

voskresenjem smrt si porazio,

nebo tvojom hvalom odjekuje,

zemlja slavi svoga spasitelja!"

 

 

To je ono čega je svjedočanstvo bilo i treba da ostane Crkva Svetog Petra na Lovćenu, proslavljajući Boga živoga, proslavljajući Crnu Goru i ovaj narod ovdje, koji se vratio Bogu i Crkvi Božjoj poslije 80-godišnjega lutanja njivama gladi i bezbožnštva, njivama bratoubilaštva i bogoubilaštva. Vrijeme je da se ponovo vratimo Bogu i kroz Boga da se vratimo jedni drugima, a vraćajući se Bogu i jedni drugima, vraćamo se, akobogda, i onim svetinjama koje su ugradili preci naši u nas i u naše istorijsko biće.

U to ime, blagoslov Božji svima, na mnogaja i mnogaja blagaja ljeta!